Terapija opioidnim agonistima – trenutačno stanje u Europi (Europsko izvješće o drogama 2024.)

Konzumenti opioida čine najveću skupinu koja sudjeluje u specijaliziranom tretmanu odvikavanja od droge, uglavnom u obliku terapije opioidnim agonistima. Na ovoj stranici možete pronaći najnoviju analizu pružanja terapije opioidnim agonistima u Europi, uključujući ključne podatke o pokrivenosti, broju osoba na terapiji, mehanizmima upućivanja na terapiju i još mnogo toga.

Ova je stranica dio Europskog izvješća o drogama 2024., godišnjeg pregleda EMCDDA-a o situaciji u području droga u Europi.

Table of contents/Search

Table of contents/Search

Search within the book

Operator

Any match

Exact term match only

Select any filter and click on Search to see results

Close

Posljednji put ažurirano: 11. lipnja 2024.

Većina sredstava predviđenih za tretman i dalje se koristi za tretman problema povezanih s opioidima

Iako sada postoji veća heterogenost u karakteristikama osoba koje traže pomoć u vezi s problemima s drogom zbog dugoročne prirode terapije opioidnim agonistima, osobe uključene u tretman vjerojatno imaju najveći udio u sredstvima uloženim u usluge tretmana ovisnosti o drogama u većini država. Procjenjuje se da je 2022. 1,7 milijuna ljudi bilo uključeno u tretman zbog problema povezanih s uporabom nedopuštenih droga u Europskoj uniji (2,0 milijuna, uključujući Norvešku i Tursku). Specijalizirani tretman ovisnosti o drogama obuhvaća niz medicinskih (među ostalim farmakoloških), psiholoških, socijalnih i bihevioralnih pristupa za prekid ili smanjenje konzumacije i injektiranja droge. Općenito, većina konzumenta primit će neki oblik terapije opioidnim agonistima, što je glavni pristup farmakološke terapije i obično se kombinira s psihosocijalnim intervencijama. Taj je pristup potkrijepljen dostupnim dokazima, uz pozitivne ishode u odnosu na zadržavanje na tretmanu, konzumaciju nedopuštenih opioida, zabilježeno rizično ponašanje, štetne posljedice i smrtnost povezane s drogama. U nedavnim smjernicama EMCDDA-e i ECDC-a o sprječavanju i kontroli zaraznih bolesti među intravenskim konzumentima droge preporučuje se pružanje terapije opioidnim agonistima i u zajednici i u zatvorima kako bi se spriječio prijenos HCV-a i HIV-a te kako bi se doprinijelo smanjenju rizičnog ponašanja i učestalosti injektiranja. U smjernicama se preporučuje i osiguravanje sterilne opreme za injektiranje zajedno s terapijom opioidnim agonistima kako bi se maksimalno povećala pokrivenost i učinkovitost intervencija među intravenskim konzumentima opioida.

Međutim, i dalje postoje važne razlike među državama kad je riječ o okruženju i obliku u kojem se pruža terapija te u mjeri u kojoj je dostupna terapija opioidnim agonistima dovoljna za zadovoljavanje potreba onih kojima je potreban taj oblik skrbi. Pružanje terapije opioidnim agonistima u nekim je državama i dalje očito nedostatno (vidjeti ključne podatke i trendove u nastavku). Relativna važnost pružanja usluga u izvanbolničkom i bolničkom okruženju u okviru nacionalnih sustava tretmana znatno se razlikuje među različitim državama. Gotovo petina tretmana ovisnosti u Europi pruža se u bolničkim okruženjima, uglavnom u rezidencijalnim centrima za bolnički tretman (npr. u psihijatrijskim bolnicama), ali i u terapijskim zajednicama te u nekim državama u specijaliziranim rezidencijalnim centrima za tretman u zatvorima. Međutim, općenito, terapija opioidnim agonistima češće se pruža u ambulantnim okruženjima. To mogu biti centri za specijalizirani tretman ovisnosti o drogama, lako dostupne agencije i centri za primarnu zdravstvenu skrb, što može uključivati ordinacije liječnika opće prakse.

Dostupni podatci upućuju na to da se pružanje terapije opioidnim agonistima nije znatno smanjilo tijekom pandemije bolesti COVID-19, kada su bila na snazi javnozdravstvena ograničenja kretanja. Međutim, tijekom tog razdoblja modeli pružanja usluga možda su bili prilagođeni. Primjeri toga uključuju povećanu primjenu telemedicine i manje restriktivne pristupe pružanju kućnih doza. Određene informacije upućuju i na to da je pristup skrbi za nove korisnike kojima je potrebna terapija opioidnim agonistima možda privremeno bio prekinut tijekom razdoblja pandemije.

Ispunjavanje složenijih potreba sve starijih konzumenata opioida uključenih u tretman

Dugoročna priroda problema s opioidima naglašava se u dostupnim podatcima o karakteristikama osoba uključenih u terapiju opioidnim agonistima. Podatci upućuju i na to da su europski konzumenti koji imaju probleme s heroinom sve stariji. To je vidljivo iz činjenice da je gotovo 70 % konzumenata na terapiji opioidnim agonistima sada u dobi od 40 godina ili starije, dok je manje od 10 % njih mlađe od 30 godina. To ima važne posljedice za pružanje usluga, pri čemu usluge moraju odgovoriti na složeniji skup potreba za zdravstvenom skrbi u populaciji koja postaje sve ranjivija. Važno je uzeti u obzir potrebu da se omogući postojanje učinkovitih mehanizama upućivanja na službe koje su u većoj mjeri generičke i koje pružaju tretman za druga stanja povezana s procesom starenja. To postaje sve potrebnije kako bi se pružila potpora starijim osobama uključenima u terapiju opioidima kojima je potrebna gerijatrijska skrb zbog dugoročnih učinaka konzumacije nedopuštenih droga, ali i konzumacije duhana i alkohola, na njihovo fizičko zdravlje. U okviru terapije te marginalizirane skupine mora se odgovoriti i na složen i često dugogodišnji skup problema povezanih s mentalnim zdravljem, socijalnom izolacijom, zapošljavanjem i stanovanjem. Razvoj integriranih i multidisciplinarnih usluga skrbi prilagođenih dobi za tu skupinu i dalje će biti važan čimbenik u politici i pružanju skrbi s obzirom na to da se demografija uporabe opioida u Europi i dalje mijenja.

Kombinirana konzumacija droga i pojava novih, iznimno potentnih sintetičkih opioida na lokalnim tržištima droga mogu povećati rizike od uporabe opioida, osobito za starije osobe i one sa složenim potrebama za zdravstvenom skrbi. U slučajevima gdje su iznimno potentni opioidi postali poznata značajka tržišta droga, potrebno je više istraživanja kako bi se utvrdilo jesu li potrebne prilagodbe da bi se osiguralo da postojeći pristupi pružanju terapije opioidnim agonistima ostanu optimalni. Osim toga, kao što je navedeno u drugim dijelovima ovog izvješća, u slučaju smanjene dostupnosti heroina na europskom tržištu, mogla bi se povećati potražnja za skrbi u tom području.

Više informacija o zdravstvenim i socijalnim odgovorima na uporabu opioida, uključujući među starijim osobama, dostupno je u EMCDDA-ovim Zdravstvenim i socijalnim odgovorima na probleme povezane s drogama: europski vodič.

Ključni podatci i trendovi

Broj osoba uključenih u terapiju

• Usporedba s trenutačnim procjenama broja visokorizičnih konzumenata opioida u Europi upućuje na to da je terapiju opioidnim agonistima, ukupno gledano, u Europskoj uniji 2022. primila približno polovica svih visokorizičnih konzumenata opioida, tj. oko 513 000 (526 000, uključujući Norvešku i Tursku) (slika 12.1.). Međutim, postoje razlike među državama. U državama za koje postoje podatci za razdoblje od 2011. ili 2012. koji mogu poslužiti za usporedbu, uglavnom je zabilježen porast razine pokrivenosti. Međutim, razine pružanja usluga i dalje su niske i nedostatne u nekim državama za koje se procjenjuje da u njima postoji znatan broj visokorizičnih konzumenata opioida, kao što su Latvija, Litva, Poljska, Rumunjska i Slovačka (slika 12.2.).

• Podaci iz država koje su dosljedno izvješćivale o konzumentima koji su primali terapiju opioidnim agonistima u razdoblju od 2010. do 2022. pokazuju općenito stabilan trend u razinama terapije tijekom tog razdoblja, uz male fluktuacije u broju konzumenata koji primaju tu terapiju. Razlozi za tu stabilnost su različiti. U državama s visokom razinom pružanja terapije to može odražavati često kroničnu, recidivnu prirodu ovisnosti o opioidima i potrebu za terapijom tijekom duljeg razdoblja; u drugima (npr. u Latviji), to može biti odraz malog kapaciteta terapijskih sustava.
• Na početku pandemije bolesti COVID-19 države članice EU-a nastojale su omogućiti kontinuiran pristup terapiji opioidnim agonistima za osobe koje su visokorizični konzumenti droge. Usporedbom podataka o terapijama između 2019. i 2022. uočava se da je broj konzumenata ostao stabilan, pri čemu su u tom razdoblju samo Hrvatska i Mađarska zabilježile smanjenje od više od 10 % populacije na terapiji opioidnim agonistima. Ta smanjenja mogu djelomično biti posljedica smanjenog pristupa terapiji tijekom pandemije.
• U nekim se državama povećao broj osoba koje su primale terapiju opioidnim agonistima, što odražava povećano pružanje terapije, pri čemu je 11 država prijavilo povećanje u razdoblju od 2016. do 2022., uključujući Dansku (37 %), Poljsku (54 %), Rumunjsku (17 %) i Švedsku (21 %).

Načini uključivanja u tretman

• Postupak tretmana ovisnosti obično uključuje sudjelovanje različitih službi, višestruke prijave u program tretmana i različito trajanje tretmana. Samostalno prijavljivanje u program tretmana ovisnosti i dalje je najčešći način uključivanja u specijalizirani tretman ovisnosti za konzumente opioida. Ovakav oblik upućivanja na tretman, koji obuhvaća i upućivanje potaknuto članovima obitelji ili prijateljima, karakterističan je za oko dvije trećine (66 %) konzumenata s opioidima kao glavnom drogom s kojom imaju problem koji su započeli specijalizirani tretman ovisnosti 2022. u Europi. Gotovo jednu petinu (23 %) konzumenata na tretman su uputile zdravstvene i obrazovne službe i službe za socijalnu skrb, uključujući druge centre za tretman ovisnosti, dok je 7 % njih bilo upućeno putem kaznenopravnog sustava.

Lijekovi koji se koriste za terapiju opioidnim agonistima

• 26 zemalja izvijestilo je o pružanju više od jednog lijeka u okviru terapije opioidnim agonistima u 2022. Metadon je lijek koji se najčešće propisuje, a prima ga više od polovice (56 %) osoba koje su uključene u terapiju opioidnim agonistima diljem Europe. Dodatnih 35 % prima lijekove na bazi buprenorfina, koji je glavni lijek za koji se navodi da se upotrebljava u osam zemalja. Druge tvari, kao što su sporo otpuštajući morfin ili diacetilmorfin (heroin), propisuju se rjeđe, a prima ih gotovo 10 % konzumenata na terapiji opioidnim agonistima u Europi, pri čemu pet država izvješćuje o određenoj primjeni terapije uz pomoć heroina ako se obuhvaćaju pilot-projekti (slika 12.3.).

Mogućnosti alternativnog tretmana

• Iako su manje uobičajene od terapije opioidnim agonistima, mogućnosti alternativnog tretmana za konzumente opioida dostupne su u svim europskim državama. U 11 država za koje su dostupni podatci između 5 % i 47 % svih konzumenata opioida na terapiji prima intervencije koje nisu klasificirane kao terapija opioidnim agonistima, kao što su medicinski potpomognuta detoksifikacija i izvanbolničke ili bolničke intervencije usmjerene na apstinenciju.

Izvorni podatci

Podatci koji se upotrebljavaju za izradu infografika i grafikona na ovoj stranici mogu se pronaći u nastavku.

Prikaži izvorne tablice